Heterokromija – razlika u boji očiju


Heterokromija se definira kao stanje kod kojeg osoba ima različitu boju očiju, što je zapravo posljedica količine melanina prisutnog u šarenici oka.  Svojevrsna značajka plavih očiju je izuzetno niska količina melanina, dok je najveća količina melanina prisutna kod tamno obojenih te svih nijansi smeđe obojenih očiju.

Heterokromija kao genetski predisponirana karakteristika ne predstavlja bolest oka, te je u pravilu benigno stanje koje nema nikakav utjecaj na vidnu oštrinu. No, moramo znati da heterokromija može biti posljedica sistemske ili očne bolesti kao i posljedica uzimanja određenih lijekova kao što je npr. dugotrajna lokalna primjena određenih antiglaukomskih lijekova.

 

Važnost oftalmološkog pregleda vida

 

Svaka heterokromija koja se naknadno pojavi zahtijeva oftalmološki pregled i detaljnu opservaciju pacijenta. Razlika u boji očiju može biti i posljedica u promjeni veličine zjenice (dilatacija ili proširenje zjenice) što također zahtijeva pregled oftalmologa, ali tada ne govorimo o heterokromiji.

Iako je u većini slučajeva heterokromija benigna i bezopasna, svakako je preporuka učiniti oftalmološki pregled kako bi se isključila mogućnost postojanja određenih patoloških stanja koja također mogu biti uzrokom heterokromije.

 

U prošlosti se razlika u boji očiju smatrala tjelesnim nedostatkom, dok danas zapravo znamo da ta zanimljiva značajka osobi daje jedinstvenost i poseban šarm. Benigna heterokromija može pridonijeti atraktivnom i egzotičnom izgledu, što je vidljivo i na primjeru slavnih osoba poput glumice Mila Kunis, Elizabeth Berkley, Kate Bosworth, Alice Eve, Jane Seymour. Slavni pripadnici muškog spola kod kojih je prisutna heterokromija su popularni glumci Henry Cavill, Robert Downey Jr., Dan Aykroyd, Josh Henderson,  itd.

 

Stanje heterokromije se relativno često javlja i kod životinja, pri čemu se ističu pojedine vrste mačaka kao što su Turkish Van, Khao Manee, Turkish Angora i Japanese Bobtail, koje su većinom bijele boje. Takve mačke “čudnih očiju, često se uzgajaju upravo zbog te specifične karakteristike. Heterokromija je prisutna i kod pasa, najviše kod pasmina australskog ovčara te sibirskog haskija.

 

Vrste heterokromije

  1. Potpuna heterokromija: označava pojavu kod koje je šarenica na jednom oku u potpunosti drugačije boje od šarenice drugog oka
  2. Djelomična (sektorska) heterokromija: označava pojavu kada samo jedan dio na šarenici oka ima drugu boju od ostatka šarenice tog oka. Djelomična heterokromija može se pojaviti na jednom ili na oba oka.
  3. Središnja heterokromija: označava pojavu kod koje središnja odnosno zjenična zona šarenice drugačije boje od periferne zone.